Dobitnik nagrade: Siniša Ilić
Finalisti i finalistkinje: Jelena Radić, Ana Nedeljković, Ivana Smiljanić, Jamesdin i Dejan Kaluđerović
Žiri u sastavu: Vladimir Tupanjac (likovni kritičar, Beograd), Saša Janjić (kustos galerije Remont, Beograd), Maja Ćirić (nezavisna kustoskinja, Beograd), Ana Nikitović (kustoskinja, Beograd), Ivana Marjanović i Vida Knežević (KONTEKST galerija, Beograd), Goran Petrović (nezavisni kustos, Beograd), Milena Putnik (umetnica, prošlogodišnji dobitnik nagrade, Beograd) je uzimajući u obzir glasove učesnika/ca konkursa, glasanjem odabrao pobednicu, finaliste i finalistkinje.
O radu Siniše Ilića
Crtam na zidovima galerija. Dimenzije su različite, crteži su uglavnom izvedeni ugljem i olovkama. Ponekad su javno izvedeni, crtani pred publikom na otvaranjima izložbi, kao performans. Izvođački kontekst je bitan: kroz sam performans - pokazivanje procesa pred publikom, ili zbog činjenice da radim crtež za jedan prostor, jedan kontekst i jednu priliku, koji se kasnije prekreči. Ti crteži su pomalo neupotrebljivi, ne možete ih pomeriti, posedovati, kupiti. To su jednokratni umetnički radovi. Neki su urađeni u ekspresionističkom maniru, a neki tek jedva vidljivi. Ako su već nepostojani, zašto bi bili vidljivi? Posmatrač mora da pronađe liniju na zidu. Uglavnom ne komentarišem motive, narative na crtežiman - mogu se videti prepoznatljive društvene scene, privatne istorije, nasilje među decom, seks, scene fantazije, sahrane, porodični skupovi... ne uvodim psihologiju u svoj rad, reč je o (re)prezentaciji. Te scene više služe kao podsetnik. Neki od radova imaju naslov, neki ne.
Siniša Ilić
Siniša Ilić je rođen 1977. godine u Beogradu. Magistrirao slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Publici je poznat po crtačkom opusu, performativnim akcijama izvo?enja svojih radova u galerijskim prostorima, kombinovanjem slika i crteža u prostornu intalaciju, ali i po saradnji na brojnim pozorišnim/performans projektima kao izvođač, ko-autor, ko-konceptant i/ili scenograf. Ilić je jedan od osnivača i članova teorijsko-umetničke platforme Teorija koja Hoda (www.tkh-generator.net) Sa Bojanom Djordjevim od 2002. radi na projektu Pustinja slike - arhivi različitih slika koje migriraju kroz projekte: lecture performanse, slajd projekcije, video instalacije. Izlagao na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Beogradu, Vršcu, Bukureštu, Helsinkiju, Rijeci, od kojih su najrecentnije: Off-Center Femininities (Regards from Serbia and Montenegro), Kimmel Center, Njujork (2007); Drunk on Dreams, Fruehsorge galerija, Berlin (2007); Near Dark, Salon muzeja savremene umetnosti, Beograd (2006); Situated Self Confused, Compassionate and Conflictual, Muzej savremene umetnosti Beograd, Tennis Palace muzej, Helsinki (2005).
Nagrade: 2006. Dimitrije Bašićević Mangelos, nagrada za najboljeg mladog likovnog umetnika, 2004. nagrada YUSTAT-a za scenografiju "Poslednja smrt Frenkija Suzice"na V bijenalu scenskog dizajna , Muzej primenjene umetnosti, Beograd, 2003. nagrada ULUS-a na VI Bijenalu crteža i male plastike, 2002. nagrada META fondacije iz Bukurešta na V međunarodnom bijenali mladih u Vršcu 2001. "Zlatno pero", za ilustraciju "Ep o Gilgamešu", na IV međunarodnom bijenalu ilustracije u Beogradu,
Artist in residence: ISCP, Njujork, USA, 2006, Akademie Schloss Solitude, Štutgart, Nemačka, 2004/5.
Učesnik Viewing program -a Drawing Centra iz Njujorka.
Kontakt: sinisailic@sezampro.yu
http://www.tkh-generator.net
http://www.cyberrex.org/ilic/index.htm